Page 8 - Stari Grad izmedu tame i svjetla / Stari Grad from Dusk to Daybreak
P. 8

dokumantarnog bilježenja nastala je osobna interpretacija nezatomljive ljubavi za svje-
                            tla i sjene dragoga, iskustveno posvojenog prostora. Dugogodišnji gost, takoreći već
                            starogradski hodočasnik, osjetio je potrebu da fiksira svoje viđenje glavnih točaka ur-
                            banog pulsiranja, te da se na svoj način oduži za rado primljene vizualne i sinestezijske
                            poticaje.
                            Premda smo sva ta snimljena mjesta već stotine puta vidjelit užitak otkrivanja i prepo-
                            znavanja motiva ovih fotografija doista je poseban. Jaroszewski znalački koristi postojeće
                            izvore svjetlosti, primjerice bljeskanja i treperenja starih lampiona po reljefu hrapavih
                            zidova ili po utabanim, izglačanim i po tome sjajnim kvadrima uličnog popločenja. Isto

                            tako neravnodušno prihvaća sutonsko ili praskozorno obasjanje obzorja, koje se ravno-
                            mjerno razlijeva po mirnim razbarušenim oblacima i potom raspršeno odsijeva po čita-
                            vom krajoliku, odnosno užem i širem okružju. Jedno s drugim, i drugo s trećim, ovom
                            nadahnutom snimatelju uspijeva svinm odabranim scenama dati pravu mjeru viđenoga
                            i naslućenoga, istaknuti neke vizualne naglaske, a kao nekom koprenom prekriti okolinu
                            iz koje je kadar izvučen. Dakle, umjesto evidentiranja spomenika i registriranja podata-
                            ka na djelu je kreiranje odgovarajuće atmosfere, sugeriranje genius loci, konstituiranje

                            duhovnog prostora u kojemu vidljivo surađuje s nevidljivim, a poznato računa na pripo-
                            moć skrivenoga.


                            Nama koji smo srođeni s većinom snimljenih objekata posebno je zadovoljstvo slijedom
                            Pawela Jaroszewskoga doći pred svetega Stipona ili svetega Petra, ući u Tvardoj ili na
                            Škor, prošetat Srinjom ili Donjom kolom i vidjeti sve to kako dosad nismo vidjeli. Nije riječ
                            o tome da nam to pokazuje stranac, nego da nam to otkriva umjetnik koji se od objekta
                            udaljuje da bi ga sagledao što autonomnije i autentičnije, na način „otuđujući” ili bolje:
                            očuđujući. Stari Grad može biti fotogeničan i jest prikladan motiv za snimanje, slikanje,

                            sanjarenje, te je i dosad dobio niz likovnih, faktografskih, pa i filmskih prezentacija i interpre-
                            tacija, ali malo je tko poput Pewela Jaroszewskoga znao osjetiti njegovu cjelinu i predati
                            nam to s čuđenjem otkrivača. A i mi imamo razloga biti rezultatom začuđeni, pa naš grad
                            kao čudo doživljavati i za taj doživljaj Pawelu Jaroszewskom biti zahvalni.




       6
   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13